Što treba njoj, a
što njemu… a možda ipak postoje i neke dodirne točke?
Mnogo
je knjiga napisano na temu sretnog braka. "Sretan brak u 10 koraka",
"Lagano do sreće", ili čak "Ilustrirani vodič za 'Živjeli su
sretno do kraja
života'".
U tim knjigama mogu se naći
najrazličitiji savjeti
kako ostvariti sreću. To je nešto slično svim onim silnim mailovima
koji kruže uokolo, i od kojih svaki nosi koju tisuću savjeta za sretan
život i dostizanja prosvjetljenja.
Ruku
na srce, veliku većinu tih knjiga bilo bi bolje izbjegavati. Vjerujem
da su namjere autora bile plemenite, vjerujem da oni doista i vjeruju u
ono što propovijedaju, ali… Ali budete li slijedili te savjete, bojim
se da bi vaša veza vrlo lako mogla krenuti u nekom neželjenom smjeru.
Jedna
od takvih knjiga je ona dr. Willarda Harleya, "His Needs, Her Needs:
Building an Affair-Proof Marriage" - odnosno, "Njegove i njezine
potrebe: kako izgraditi brak otporan na preljub".
Samouvjerenost
kojom nastupa dr Harley ponukala me da pročitam knjigu. Ma iskreno
govoreći, bilo je to dovoljno da ju počnem čitati, a da ju dovršim
trebalo je ipak više samokontrole
i snage volje. Kroz cijelu knjigu autor razrađuje osnovnu ideju: da
identificira uzroke nevjere, i onda predloži načine kako djelovati
preventivno, odnosno kako urediti brak i izbjeći neke pogreške koje bi
mogle
vas ili vašeg supružnika "otjerati" u nevjeru.
Hvale
vrijedna ideja. Ali razrada… Tu dr Harley - po mojem mišljenju - ipak
nije bio na visini zadatka.
Toliko o ozbiljnom pristupu
Malo je čudan i neozbiljan već sam pristup.
Autor je naime ponudio pet osnovnih potreba žena, i pet potreba
muškaraca - pa ako su te potrebe zadovoljene, onda je jasno kao dan da
nikada u takvom braku neće doći do nevjere.
Osobno
nikad ne vjerujem
previše knjigama koje nude neki ograničen broj savjeta (pet osnovnih
potreba, deset najljepših ljubavnih izjava, sto i jedna najuzbudljivija
seksualna poza).
A osobito ne vjerujem knjigama
koje muškarce i žene
tretiraju potpuno različitim bićima (što je jednako inteligentno kao i
danas popularno negiranje svih razlika). Knjiga dr Harleya upravo je
takva.
Evo kako su u ovoj knjizi opisane potrebe
žena:
1. potreba za
pažnjom i
ljubavlju 2. potreba za
razgovorom 3. njegova iskrenost
i otvorenost 4. financijska
sigurnost, odnosno sigurnost da ju suprug može uzdržavati 5.
njegova predanost obitelji i obiteljskom životu
Muške potrebe, s druge
strane, nemaju
nikakvih dodirnih točaka sa ženskima. Evo ih, onim redom kako ih je
poredao autor:
1.
potreba za
dobrim seksualnim životom 2.
potreba da i ona sudjeluje u njegovim hobijima i igrama, da se
zabavljaju zajedno 3. atraktivna
supruga 4. udoban dom, kao
mjesto gdje se može potpuno opustiti 5.
divljenje. Njemu je potrebno da ona bude ponosna na njega.
Ma
čekajte, pa to je stvarno bez veze!
Kod prvog čitanja, trebalo je samokontrole da
knjigu ne odložim i sakrijem negdje u manje dostupnim
dijelovima vitrine, a pročitano što prije izbrišem iz sjećanja.
Toliko
mi je zapravo bila strana ovakva podjela u kojoj je ženama pripisana
potreba za time da ju partner obasipa ljubavlju i pažnjom (ne
zaboravimo ni novac), dok je muškarcu važno jedino da dobiva seks u
prihvatljivo malim vremenskim razmacima, da mu se supruga u preostalo
vrijeme uglavnom miče s puta (jer mu treba "mir i tišina" kad stigne s
posla kući), i da mu se bezuvjetno divi.
Ali eto,
malo samokontrole i puno želje za prihvaćanjem tuđih mišljenja, i čini
se da je ispalo da se čak i iz ovakve knjige može izvući neko
znanje. Naravno - to ne ide ako
knjigu čitamo bez razmišljanja i ako sve što piše progutamo "s
kožom i kostima". Međutim, uz malo razmišljanja i truda, i u
ovakvoj knjizi možemo naći nešto vrijedno.
Evo
mojega prijedloga:
pročitajmo još jednom popis "pet njezinih i pet njegovih potreba"; a
onda
ćemo vidjeti jesu li to doista stvari važne jednom ili drugom spolu.
Ili su možda važne svima? Ha, tu već možda ima nečeg…
Prva njena potreba: potreba za ljubavlju i
pažnjom
Dr
Harley kaže: Za
većinu žena pažnja koju dobivaju simbolizira sigurnost, zaštitu,
udobnost i prihvaćanje. Žene su sklone analizirati i naizgled potpuno
nevažne riječi ili postupke svojih partnera. Često im je važnije kako
se nešto kaže, nego što se kaže. U porukama koje dobivaju traže
skriveno značenje.
Kada je suprug pažljiv prema
njoj, ona će
pročitati sljedeće poruke:
1.
brinut ću se za tebe, i branit ću te 2.
zabrinut sam zbog tvojih problema, i bit ću ti potpora 3.
ponosan sam na tebe, zbog svega što radiš i kako to radiš
Muškarci
bi trebali shvatiti da su ti znakovi pažnje ženama izrazito važni. Kada
ih je dovoljno? Pa, gotovo nikada!
A kako pokazati
pažnju i
ljubav? Jedan čvrst zagrljaj reći će više od tisuću riječi. Poljupci,
ljubavne poruke, cvijeće, otvaranje vrata, izlazak na večeru, nježna
masaža, telefonski pozivi - sve su to prekrasni načini da se kaže
"volim te".
Eto tako o ženskoj potrebi za ljubavlju
govori dr
Harley. A sad mi recite - pa koji dio ovoga se ne bi mogao primijeniti
i na muškarce?
Zar muškarcima ne treba da im ona
povremeno
kaže da ih voli? Da joj je stalo do njega? Kao da muškarci u jednakoj
mjeri ne uživaju u zagrljajima i poljupcima!
Dobro
ste detektirali njezinu najosnovniju i najdublju potrebu, dr Harley!
Ali promaknulo vam je da je to i njegova duboka potreba. Ne samo seks,
nego ljubav i pažnja… A seks je samo dio toga - važan dio, ali nedovoljan i isprazan ako nije praćen osjećajem ljubavi.
Druga njena potreba: potreba za razgovorom
Žene osjećaju
potrebu da ih muškarci slušaju
i razgovaraju s njima. Potrebna im je dvosmjerna komunikacija, dijalog.
Prije braka, u prvim mjesecima zaljubljivanja i ljubavi,
parovi provode puno vremena u pokazivanju ljubavi i u razgovoru. Nakon
što odluče živjeti zajedno to se ne smije izgubiti.
Naravno
da
se neke stvari mijenjaju s vremenom; neki osjećaji gube intenzitet,
pojavljuju se drugi. Prvobitnu zaljubljenost zamijenit će dublji
osjećaj ljubavi i poštovanja (pri čemu poštovanje prema partneru ne
mora značiti gubitak strasti!).
Ali neke
stvari ne
smiju se izgubiti. Baš kao i ljubav, tako se ne smije izgubiti spremnost partnera da
iskreno razgovaraju, bez zabranjenih tema. To su temelji na kojoj
se gradi uspješna dugotrajna veza.
Još jedan
pogodak, dr Harley! Svaka žena doista treba partnera s kojim će moći
razgovarati o svemu i svačemu, partnera kojeg će moći pitati za savjet,
povjeriti mu svoje probleme i strahove…
Ali zar
to isto ne treba i muškarcima? Ne mogu zamisliti
muškarca koji bi bio iskreno sretan uz ženu s kojom ne bi imao o čemu
pričati, odnosno u vezi u kojoj bi svake večeri šuteći gledali
televizijski program i onda odlazili na spavanje uz minimum najnužnije
komunikacije ("Jesi li navila sat?" - "Jesam!").
Složit
ću se
drage volje da je mogućnost komunikacije izrazito važna za očuvanje
bilo koje veze; ali ne i s dijelom gdje se tvrdi da tu potrebu imaju
samo žene!
Potreba broj 3: iskrenost i otvorenost
Žena želi i treba u potpunosti vjerovati
svojem partneru. Ovo je još jedan aspekt najosnovnije od svih ženskih
težnja - upravo one koja se proteže kroz svih 5 navedenih potreba:
težnja za sigurnošću.
Ako ona osjeća da joj partner
nije do
kraja iskren, da joj nešto skriva ili prešućuje, onda se neće osjetiti
sigurnom uz njega. Kako može biti sigurna pored nekog kome uopće ne
vjeruje?
Ona želi osjetiti da joj je rekao sve o
svojoj
prošlosti, sadašnjosti, pa čak i o svojim vizijama budućnosti.
Ona
želi osjetiti da joj je on otvorio srce, da pred njom nema nikakvih
tajni. Ako to ne bude osjećala, počet će se polako udaljavati od njega.
Umjesto da grade vezu i zajedničku budućnost, ona će početi tražiti
sigurnost koja joj nedostaje - negdje drugdje, bez njega.
Mislim da ovdje doista ne treba puno trošiti
riječi: pa kome još treba dokazivati da je i muškarcima potrebno da
osjete iskrenost u svojim partnericama? Pa zar to nije samo po sebi
razumljivo?
