Došlo
je vrijeme da progovorimo koju i o jednoj vrlo škakljivoj i
potencijalno nezgodnoj temi: treba li i koliko uopće na početku nove
veze pričati o prošlim vezama?
Svi smo to prošli i
svi znamo o čemu se radi: upoznali smo nekog, počnemo izlaziti s njim,
polako ga upoznajemo, svakog dana osjećamo se bliži... A onda nam
odjednom izleti nekoliko nesmotrenih riječi o nekoj prošloj vezi, i evo
problema!
Ili vam je možda poznata ovakva situacija?
Sjedimo jedno pored drugog, nježno šapućemo i gugućemo o svemu i
svačemu, kad naša nova ljubav iznenada ispali pitanje: koliko si ih
imala prije mene, ili kakva ti je bila bivša djevojka, ili nešto u tom
stilu... I što sada reći?
U
svijetu za dvoje treći samo smeta
Na
početku veze prirodno je da novog partnera uspoređujemo s onima iz
prošlosti. Tražimo sličnosti s prethodnim vezama, dijelom stoga jer
nastojimo shvatiti njegove postupke uspoređujući ga s ljudima koje smo
u prošlosti bolje upoznali, a dijelom i zato što želimo izbjeći
pogreške koje smo napravili u davno propalim vezama.
Sve
je to
je potpuno normalno. Ljudski je da smo nesigurni kad se nalazimo u
nepoznatoj situaciji, a najbolje se osjećamo onda kad nam se čini da
vladamo situacijom i da točno znamo kako se ona razvija. Zato novog
partnera i novu vezu pokušavamo ukalupiti u obrasce koje smo ranije
naučili. Ako ga uspijemo usporediti i povezati s nekim drugim, po
prilici ćemo znati kako se postaviti prema njemu i kakve reakcije
možemo od njega očekivati: ali ako ga ne možemo usporediti baš s nikim,
kako da se onda ponašamo i što da očekujemo?
To
"ukalupljivanje"
normalna je ljudska reakcija. Ali – naravno da dolazimo do jednog "ali"
– to ne znači da te usporedbe moramo i smijemo iznositi na glas i
prepričavati ih novom partneru. Možda su on ili ona doista jako slični
nekoj našoj bivšoj ljubavi – ali to im ne moramo stavljati na nos! Oni
sigurno ne žele slušati o tome.
Jednako kao i mi,
tako se i naši
partneri žele osjećati posebni, jedni i jedini. Neprestanim usporedbama
u stilu "stvarno nevjerojatno ličiš na moju bivšu curu" ili "lijepo mi
je u krevetu s tobom, podjednako kao što mi je bilo i s bivšim"
zasigurno nećemo postići atmosferu prisnosti i intimnosti.
Da
bi
se u društvu s partnerom osjećali ugodno i blisko, moramo stvoriti
svijet samo za sebe; ali to nećemo postići ako neprestano prizivamo
nekog trećeg, pa makar samo kroz riječi i kroz stare uspomene.
Rane
iz prošlosti neka ostanu – u prošlosti
A
što ako smo upravo izašli iz neke vrlo ružne veze, takve u kojoj smo
ostali povrijeđeni i razočarani? Tipične su takve situacije razvod,
veza obilježena nasiljem ili veza koja je završila saznanjem o
partnerovoj nevjeri.
Emocije
su još jake, rane svježe, ljuti smo i žudimo za osvetom kad se
prisjetimo razočaranja koja smo doživjeli.
Ali naši
novi partneri nisu krivi za ono što smo proživjeli u prošlosti! Njihov
zadatak nije da nas tješe ili da nam posluže samo kako bi lakše
preboljeli bivše veze. Ako neprestano izvlačimo ružne slike i emocije
iz prošlosti, time ne postižemo ništa konstruktivno, ali opterećujemo
sadašnju vezu. Kakva je korist od toga? Nikakva, naravno! Bivši su nas
partneri povrijedili i upropastili nam jednu vezu – najgore što možemo
napraviti je da im dozvolimo da nam upropaste i ovu!
Da,
ružno je i nemoralno ako su vas bivši suprug ili supruga prevarili. Ali
nemojte svoju ogorčenost neprestano izvlačiti na površinu, nemojte
stalno iznova o tome govoriti novom partneru. On ima jednako pravo na
lijepu vezu kakvo ste nekada dali bivšim partnerima – i zato se
potrudite ne opterećivati sadašnjost ružnim stvarima iz prošlosti!
Svi
žele biti prvi, ili barem posebni
Prošlost mora
ostati iza nas. Danas je novi dan, i vrijedi živjeti samo za njega ili
planirati za sutra – ono što je bilo jučer neka i ostane tamo!
Jedna
od muškarcima posebno bolnih tema su prijašnja seksualna iskustva
njihovih partnerica. Naravno da svaki muškarac shvaća da svojoj
djevojci vjerojatno neće biti baš prvi, posebno ako su započeli vezu u
njezinim dvadesetim godinama ili još kasnije.
Očekivati
da će djevojka sto godina čekati svojeg princa ipak je malo previše!
Ali s druge strane, ni jedan muškarac doista ne želi čuti o tome koliko
je ona partnera imala i kako joj je s njima bilo.
Nešto
se bolje s prošlosti svojih izabranika nose žene, ali ni one ne žele
slušati detaljan opis svega onoga što su nekad davno radili s bivšim
djevojkama. Ako su nešto usput naučili, super! – ali nemojte molim vas
daviti sa slikovitim opisima.
