Prema
rezultatima jedne nedavne studije, oko pola udanih žena (45 - 55%) i
još više oženjenih muškaraca (50-60%) prevarit će svojeg bračnog
partnera. Ne baš utješno za one koji stupaju u brak - zar ne?
(Doduše,
ovaj podatak nije baš utješan ni za one koji već jesu u braku. Morat
ćemo se ostaviti statistike, izgleda da nam škodi!).
Većina
nevjera nije motivirana eventualnim lošim seksualnim životom u braku,
niti je glavni motiv bio seks. To pokazuju i rezultati istraživanja:
najveći broj onih koji su priznali nevjeru izjavilo je da su se
upustili u tu opasnu igru, pa i po cijenu gubitka i raspada braka, zbog
emocionalne praznine koju su osjećali u stalnoj vezi.
Glavni uzroci pucanja
veza
Stručnjaci se uglavnom
slažu da postoje tri
glavna uzroka pucanja veza:
1.
usamljenost
2. monotonija
3.
nedostatak komunikacije
Razlog 1: Usamljenost
ubija
Ako
jedan od bračnih partnera uvijek ima nešto važnije za napraviti, ako ga
nikad nema kod kuće, ili ako i vrijeme dok je kod kuće provodi u nekim
drugim aktivnostima (igranje na kompjutoru, gledanje televizije - bilo
što, ali uvijek sam i nikad s partnerom), tada će se kod one druge
strane posve prirodno pojaviti osjećaj usamljenosti.
Naravno,
nisu svi ljudi jednaki. Postoje i oni kojima odgovara samoća, da im
partner "ne dosađuje" - iako to u stvari ukazuje na postojanje nekog
drugog problema. Postoje i oni koji će tu usamljenost pokušati liječiti
nalazeći neke aktivnosti samo za sebe. Naći će hobije, čitati knjige,
baviti se s nečim što će im
pružiti zabavu i pomoći da ne osjećaju usamljenost.
Ali
ne računajte na to previše. Dobar dio ljudi - sjećate se onih ogromnih
brojeva s početka teksta? - potražit će lijek za usamljenost
negdje
drugdje. I s nekim drugim.
Razlog 2: Monotonija
guši
Da,
teško je biti s nekim u vezi godinu, dvije, pet ili više - i onda,
nakon silnog broja zajedničkih dana i noći, i dalje osjećati jednaku
zainteresiranost za partnera kao što smo ju osjećali prvog dana.
Sjedimo
pored nekog dan za danom. Gledamo ga kako se budi, pije jutarnju kavu,
doručkuje, odlazi na posao... I onda opet isto to na večer,
samo
drugim redom - povratak s posla, večera, i odlazak u krevet.
Provedemo
li s nekim pet
godina, već je to 1800 dana. Brrr... Nije baš lijepa pomisao
gledati nekog kako 1800 puta ujutro srče uvijek istu kavu, i kako 1800
popodneva u nizu liježe na kauč kad se vrati s posla. A ako to nije
samo pet godina, nego deset... Ili petnaest?
Uh! Bolje da stanemo!
A
onda se jednog dana u našem životu pojavi netko novi. Netko uzbudljiv,
zanimljiv,
drugačiji. Kako odoljeti izazovu, kako ne pokušati saznati nešto više o
tom nekom novom - kako se i nenamjerno ne zbližiti s njim? Ne kažem da
je to prihvatljivo ponašanje, da nije nemoralno... Ali za Boga miloga,
promijenite nešto u životu! Izbacite barem to predvečernje izležavanje
na kauču!
Razlog
3: Nema komunikacije
I tako jednog dana
otkrijemo da naša veza ne
ide onako kako smo htjeli da ide, i da u njoj nismo sretni koliko smo
se nadali da ćemo biti.
Vraćamo se na kratko na početak teksta: možda se osjećamo usamljeno,
jer partnera nikad nema pored nas kad ga trebamo? Posao, hobiji,
prijatelji, sve mu je važnije nego da malo vremena provede uz nas.
A
možda nas doista pritišće monotonija, upali smo u tešku rutinu iz koje
se ne uspijevamo izvući? Svaki je dan isti. Tek tu i tamo,
rijetko i sve rjeđe, poneka kava s prijateljima.
Partner
nas izluđuje. Mi bi htjeli izlaziti češće, on neće. Predlažemo neke
male promjene koje bi unijele uzbuđenje u život - bez uspjeha, njemu se
ne da.
Naše nezadovoljstvo raste, buja, i polako izmiče
kontroli. Osjećamo da nećemo tako izdržati još dugo. Puknut ćemo, i ta
će eksplozija pomesti sve oko nas - uključujući i osobu uz koju više
nismo sretni.
Ovo je krajnji trenutak da se stvari
pokušaju dovesti u red. Trenutak dok još imamo volje spašavati vezu,
dok smatramo da se isplati uložiti energiju i pokušati još jednom.
Ali
to ne ide bez komunikacije. Neće pomoći durenje i čekanje da druga
strana primijeti da nešto nije u redu ("ako me voli, shvatit će što mi
je"). Nema spasa niti u laganju i izbjegavanju razgovora ("sve je u
redu, ništa mi nije").
Jedini, ali stvarno jedini
način za spas veze je komunikacija!
Recite
jasno, glasno,
odlučno, neuvijeno - ma recite na bilo koji način, ali zaboga recite
što vas muči!
Predlažite rješenja, recite što vam se
sviđa ili
ne sviđa kod partnera i uopće u vezi. Nemojte vrijeđati, nemojte
ucjenjivati, i svakako nemojte svu krivicu svaliti na partnera.
Ali
razgovarajte, pričajte i vičite dok ne izgubite glas! Nemate mnogo
izbora.
Jedini vaš izbor - želite li spasiti vezu -
je intenzivna, iskrena komunikacija. Pod svaku cijenu i uz velik trud.
Ponovit
ću još jednom: durenje, ucjenjivanje, optuživanje, vrijeđanje - to nije
komunikacija. To je možda dobar način za izbacivanje nešto starih
frustracija, ali još i bolji način za gomilanje novih i težih problema.
Umiranje veze
Ne poduzmete li
sve što možete, velike su šanse da će vaša veza nestati, pretvoriti se
u oblačić dima kojeg će otpuhnuti prvi vjetrić.
Raspad
veze ne mora uopće označiti fizičko razdvajanje. Mnogo je parova koji
su ostali zajedno i proveli silne godine mrzeći se ili jedva podnoseći,
održavajući tek privid veze. Ali to nije veza, i nije život koji bih
preporučili bilo kome.
Moje je mišljenje da se gotovo
svaka veza može spasiti ako postoji volja i odlučnost kod oba partnera.
Naravno, postoje tu još neki preduvjeti - npr. zrelost i odgovornost i
nje i njega. Jedan od dokaza zrelosti je i spremnost da se potraži
pomoć stručne osobe, koja će nas voditi kroz proces liječenja i
izlječenja veze.
Kada je jako teško
spasiti vezu
Korak koji mnogo
toga mijenja, i jako otežava spašavanje veze, je preljub.
Puštanje
treće osobe u zajednički život (podrazumijevalo to "samo"
emotivnu vezu, ili čak i seksualnu) najčešće je presudan
korak
koji ne ostavlja mnogo prostora za povratak.
Treća
osoba
zarobljava emocije onog s kojim je u vezi, odvlači ga iz obiteljskog
doma. I što je još značajnije, u prevarenom partneru ubija povjerenje
koje je nužan uvjet za uspješnu vezu.
Ponekad ne ide bez
stručne pomoći
Naravno,
i ovdje mogu pomoći bračne terapije i savjeti dobrog stručnjaka. Ali
budite svjesni da ćete im time otežati posao - ili ga čak učiniti
nemogućom misijom.
Stoga, prije nego li krenete lakšim putem i
potražite uzbuđenje negdje "sa strane", razmislite o tome što želite od
života.
Ako
otkrijete da biste željeli spasiti vezu, krenite u taj posljednji
juriš.
Prikupite snagu, zatražite pomoć, krenite hrabro! Želimo vam sreću.
Ali
ako to nije slučaj, ako više ne želite spašavati ništa, tada postupite
pošteno. Raščistite najprije s partnerom, riješite sve repove i račune,
a tek onda čiste savjesti i potpuno slobodni krenite dalje.
I
radi
partnera s kojim ste neko vrijeme dijelili život, i kojeg ste nekad
voljeli svim srcem... I radi sebe. Jer nečista savjest prije ili
kasnije stiže na naplatu.
